Davne 1978 godine, američki folk-rok pevač Harry Chapin je ispevao pesmu “Cveće je crveno (Flowers are red)”. Pesma je svojevrsna kritika obrazovnog sistema koji sputava kreativnsot.
U pesmi je reč o djaku prvaku, koji u školi pokušava da crta i boji cveće kako ih sam vidi, u različitim bojama. Učiteljica ga “uči” da je cveće crveno i da je lišće zeleno i da jedino tako može da se crta. Pošto dečak odbija da prihvati takvo pravilo, biva kažnjen i potom usvaja mišljenje učiteljice. Dalje pesma govori o preseljenju i novoj učiteljici u novoj školi, koja insistira da se koriste različite boje za crtanje cveća. Ali jedino što je naš dečak umeo da crta bilo je crveno cveće i zeleno lišće, jer, “…crveno je cvijeće, I uz njeg zeleno lišće ide. Ne gledaj u njem neke druge boje, Jer tako ga ljudi oduvijek vide..”
.
Originalni tekst pesme može se naći ovde: http://www.lyricsmode.com/lyrics/h/harry_chapin/flowers_are_red.html
.
Harry Chapin: Cvijeće je crveno
Dječak je krenuo prvi put u školu
Uzeo pastele i crtati stao
Rasprostro je boje širom papira
Jer tako je vidio i tako je znao.
Učiteljica reče:Što radiš,mladiću?
Slikam cvijeće, dječak joj reče.
Ona će na to: Sad nije vrijeme,
Uostalom, zeleno je i crveno cvijeće,
Postoji naćin kako se stvari rade
I sve ima svoje vrijeme, dječače,
Moraš pokazati brigu i za druge,
Ti ovdje nisi jedini, đače.
Još na kraju reče:
Mladiću, znaj, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne gledaj u njem neke druge boje
Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.
No dječak reče
Toliko boja u suncu jutra,
Toliko boja u dugi ima,
Toliko mnogo boja u cvijeću
Ja sve ih vidim i služim se njima.
Učiteljica reče: Pa ti si zločest
Postoji način kako rade svi,
I ti moraš pravilno slikati cvijeće
Zato za mnom ponavljaj ti:
Svi znamo, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne gledaj u njem neke druge boje,
Jer tako ga ljudi oduvijek vide.
No dječak reče:
Toliko boja u suncu jutra,
Toliko boja u dugi ima,
Toliko mnogo boja u cvijeću
Ja sve ih vidim i služim se njima.
U kut ga na to učiteljica stavi
I reče: Za tvoje dobro, dječače,
Ostat češ tamo sve dok ne shvatiš
Kakav trebaš biti i što pravila znače.
U kutu je bio sam, strah mu kroz misli poteče
Pa dođe do učiteljice i ovako joj reče:
Točno je, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne vidim u njem druge boje
Jer tako ga svi ljudi oduvijek vide.
Dosta vremena prošlo je od tad
Preselili su u drugi grad,
U novu je dječak školu krenuo
I evo što je tamo doživio:
Učiteljica mu se nasmiješila
I rekla: Zabava je slikanje,
Toliko boja u dugi ima
Hajde da ih naslikamo sve.
Ali dječak je samo uredno redao
Jednako crveno i zeleno cvijeće,
A kad ga upitaše zašto to radi,
Evo što im on reče:
Svi znaju, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne treba ga nikad drugačije slikati
Jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.