Davne 1978 godine, američki folk-rok pevač Harry Chapin je ispevao pesmu “Cveće je crveno (Flowers are red)”. Pesma je svojevrsna kritika obrazovnog sistema koji sputava kreativnsot.

U pesmi je reč o djaku prvaku, koji u školi pokušava da crta i boji cveće kako ih sam vidi, u različitim bojama. Učiteljica ga “uči” da je cveće crveno i da je lišće zeleno  i da jedino tako može da se crta. Pošto dečak odbija da prihvati takvo pravilo, biva kažnjen i potom usvaja mišljenje učiteljice. Dalje pesma govori o preseljenju i novoj učiteljici u novoj školi, koja insistira da se koriste različite boje za crtanje cveća. Ali jedino što je naš dečak umeo da crta bilo je crveno cveće i zeleno lišće, jer,   “…crveno je cvijeće, I uz njeg zeleno lišće ide. Ne gledaj u njem neke druge boje, Jer tako ga ljudi oduvijek vide..”

.

Originalni tekst pesme može se naći ovde: http://www.lyricsmode.com/lyrics/h/harry_chapin/flowers_are_red.html

.

Harry Chapin: Cvijeće je crveno

Dječak je krenuo prvi put u školu

Uzeo pastele i crtati stao

Rasprostro je boje širom papira

Jer tako je vidio i tako je znao.

Učiteljica reče:Što radiš,mladiću?

Slikam cvijeće, dječak joj reče.

Ona će na to: Sad nije vrijeme,

Uostalom, zeleno je i crveno cvijeće,

Postoji naćin kako se stvari rade

I sve ima svoje vrijeme, dječače,

Moraš pokazati brigu i za druge,

Ti ovdje nisi jedini, đače.

Još na kraju reče:

Mladiću, znaj, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne gledaj u njem neke druge boje

Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.

No dječak reče

Toliko boja u suncu jutra,

Toliko boja u dugi ima,

Toliko mnogo boja u cvijeću

Ja sve ih vidim i služim se njima.

Učiteljica reče: Pa ti si zločest

Postoji način kako rade svi,

I ti moraš pravilno slikati cvijeće

Zato za mnom ponavljaj ti:

Svi znamo, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne gledaj u njem neke druge boje,

Jer tako ga ljudi oduvijek vide.

No dječak reče:

Toliko boja u suncu jutra,

Toliko boja u dugi ima,

Toliko mnogo boja u cvijeću

Ja sve ih vidim i služim se njima.

U kut ga na to učiteljica stavi

I reče: Za tvoje dobro, dječače,

Ostat češ tamo sve dok ne shvatiš

Kakav trebaš biti i što pravila znače.

U kutu je bio sam, strah mu kroz misli poteče

Pa dođe do učiteljice i ovako joj reče:

Točno je, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne vidim u njem druge boje

Jer tako ga svi ljudi oduvijek vide.

Dosta vremena prošlo je od tad

Preselili su u drugi grad,

U novu je dječak školu krenuo

I evo što je tamo doživio:

Učiteljica mu se nasmiješila

I rekla: Zabava je slikanje,

Toliko boja u dugi ima

Hajde da ih naslikamo sve.

Ali dječak je samo uredno redao

Jednako crveno i zeleno cvijeće,

A kad ga upitaše zašto to radi,

Evo što im on reče:

Svi znaju, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne treba ga nikad drugačije slikati

Jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.