Tag Archives: pedagoske situacije

Tuča medju učenicima kao primer pedagoške situacije na ispitu za licencu.

Pedagoškim situacijama je obuhvaćena celokupna problematika školskog života, tako da je lista situacija koje kandidati rešavaju na ispitu  za licencu raznovrsna i uglavnom obuhvata :

  • vrednovanje obrazovno-vaspitnog rada (npr. samovrednovanje, ocenjivanje učenika, vrednovanje postignuća dece…)
  • poznavanje i praćenje razvoja dece/učenika
  • saradnju sa kolegama, porodicom i lokalnom zajednicom
  • rad sa učenicima sa smetnjama u razvoju i talentovanim učenicima
  • rad u timu i timski rad
  • rešavanje problema nasilja u vaspitno-obrazovnim ustanovama
  • rešavanje disciplinskih problema
  • pružanje podrške učenicima/deci
  • kulturu ponašanja svih aktera u školi…

U preporučenoj literaturi koja se navodi u Pravilniku o dozvoli za rad nastavnika, vaspitača i stručnih saradnika se  prepoznaju teme navedenih kategorija. Svakako da kandidati koji pripremaju ispit neće biti u mogućnosti da pronađu i pročitaju sve navedene naslove knjiga i članaka pre ispita, ali je poželjno da tokom svog rada imaju u vidu ovu literaturu. Ispitivači, pored toga što zahtevaju odgovore na postavljena pitanja, kandidate upućuju na izvore koji će im pomoći u daljem radu prilikom reševanja problema iz školskog života.

Na ispitu se od kandidata očekuje da navedu precizne i konkretne korake u rešavanju situacije koju su dobili, baš kao što je nedavno jedan kolega podelio svoje iskustvo sa polaganja ispita, navodeći:   “… što se pedagoških situacija tiče nije bilo svejedno, jer vaš odgovor mora biti precizan sa navedenim koracima delovanja…”

Preciznost u navođenju koraka koji se preduzimaju u rešavanju neke pedagoške dileme ili problema je veoma važna, jer od toga zavisi da li će se naći pravo rešenje. Važno je pronaći adekvatan prvi korak koji otvara put ka ostalim koracima, razmisliti o tome ko nam sve može pomoći, kome se obratiti za pomoć ukoliko nam je potrebna.

Navešću primer o konkretnim koracima u rešavanju neke od situacija iz oblasti vršnjačkog nasilja.

Primer:   Dva učenika su se potukla u učionici, ili u dvorištu i nastavnik je naišao u tom trenutku i sve to video.

Prvi korak koji nastavnik preduzima se odnosi na njegovo reagovanje u smislu stavljanja pod kontrolu  situacije, tj. pokušaja da razdvoji učenike koji se tuku. Ukoliko proceni da je veoma opasno po njega da se direktno meša (u pitanju je oružje, mogućnost da bude fizički povređen), poslaće dva učenika da traže pomoć od strane nekog zaposlenog u školi – slobodan nastavnik, stručni saradnik, direktor, odeljenski starešina, dežurni nastavnik, u zavisnosti kada i gde se nasilje događa (u učionici za vreme časa ili u hodniku, dvorištu za vreme odmora).

Sledeći korak je da proceni da li ima povređenih u tuči i da li je neophodna medicinska pomoć, poziva hitnu pomoć (ili zadužuje da to radi neko drugi) ako je potrebno, brine o povređenom učeniku dok ne stigne pozvana hitna služba, prati celokupnu situaciju i umiruje ostale učenike (skoro uvek ima posmatrača).

Treći korak. Posle smirivanja situacije u obavezi je da slučaj prijavi odeljenjskom starešini koji dalje preduzima potrebne korake:

  • obaveštava roditelje učenika koji su se potukli,
  • u saradnji sa stručnim saradnicima prikuplja sve potrebne podatke za analizu događaja i preduzimanja potrebnih mera,
  • prijavljuje slučaj Timu za zaštitu učenika od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja,
  • učestvuje u izradi i realizaciji plana zaštite učenika i sprovođenju izrečenih vaspitnih mera (tuča se najčešće procenjuje kao treći nivo nasilja).

Ukoliko je nastavnik koji je video tuču odeljenjski starešina učenika koji se tuku, tada su navedeni koraci njegova obaveza.

Četvrti korak: planiranje prevencije

Kako nastavnik koji je video i prijavio tuču između učenika može da doprinese prevenciji vršnjačkog nasilja?  Ukoliko predaje u tom odeljenju (tim odeljenjima), kroz prikladne sadržaje svog predmeta, može da organizuje aktivnosti na času kojima se šalju poruke o nenasilju, toleranciji, konstruktivnoj komunikaciji i sl. Takođe, veliki je spektar ovakvih mogućnosti kroz sadržaje vannastavnih aktivnosti (odeljenski sastanak, sekcije…).

Prevencija je veoma važan korak koji se očekuje od nastavnika u suzbijanju vršnjačkog nasilja.

Da bi data pedagoška situacija bila uspešno rešena kandidat koji polaže ispit treba da poznaje primenu Pravilnika o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje u kojem su navedene sve

  • procedure,
  • vrste i nivoi nasilja,
  • rad tima za zaštitu,
  • preventivne i interventne aktivnosti,
  • odgovornosti svih aktera,
  • dokumentovanje, prikupljanje podataka i ostalo.

Ispitivač može da dotakne svaku od ovih tema tokom razgovora o datoj pedagoškoj situaciji.

Ukoliko kandidati nisu sigurni u primenu neke od pomenutih procedura, ispitivači će svakako da im pomognu i objasne, tako da rešavanje pedagoških situacija nije samo ispit, već i korisno učenje na ispitu.

Mirsada  Topalović, psiholog

Pedagoške situacije na ispitu za licencu

Usmeni deo ispita za licencu u prosveti, kao što je zakonski propisano, sastoji se iz:

  • provere osposobljenosti pripravnika za samostalno ostvarivanje obrazovno-vaspitnog rada (realizovanje časa/aktivnosti/odbrana eseja- u zavisnosti od radnog mesta);
  • provere osposobljenosti pripravnika da rešava konkretne pedagoške situacije;
  • poznavanja propisa iz oblasti obrazovanja i vaspitanja.

Provera kompetencija i osposobljenosti pripravnika za rešavanje pedagoških situacija vrši se razgovorom kandidata i ispitne komisije o određenoj situaciji iz pedagoške prakse. Listu situacija priprema komisija koju formira ministar, a čine je predstavnici Ministarstva, Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja i Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja. Pedagoške situacije su prilagođene radnim mestima i vrsti ustanove, a ispitna komisija ih dobija sa liste na samom ispitu.

Kandidat izvlači jednu od nekoliko ponuđenih situacija koje su odštampane na pojedinačnim ceduljama, dobija potrebno vreme da razmisli kako bi datu situaciju rešio u praksi i kroz razgovor sa članom komisije objašnjava svoja rešenja. Razgovor sa kandidatom vodi član komisije koji je prosvetni savetnik Ministarstva, savetnik zavoda ili neki drugi odgovarajući stručnjak koga odredi ministar (odnosno pokrajinski sekretar), sa najmanje pet godina radnog iskustva u ustanovi na poslovima stručnog saradnika.

Dosadšnja iskustva kandidata o polaganju ovog dela ispita su veoma pozitivna. Retko se dešava da neko ne položi ovaj deo ispita, a ako se i dogodi, to su obično kandidati koji se na ispitu potpuno blokiraju pa ništa ne kažu, ili navedu neadekvatna rešenja.

Bez obzira što se pedagoške situacije doživljavaju kao lakši u odnosu na ostale delove ispita, ipak većina kandidata koje očekuje polaganje ispita traži gotova rešenja za njih po internetu ili od kolega koji su polagali. To je razumljivo ponašanje, jer je predispitna situacija puna tenzije, straha od nepoznatog i sl. Međutim, mnoga ponuđena tumačenja i rešenja datih situacija na internetu najčešće nisu od pomoći kandidatu na samom ispitu, jer se odmah prepoznaju stereotipna rešenja iste situacije koja nisu povezana sa njegovim iskustvom i sopstvenim rešavanjem. Kolege koje su polagale ispit i poručuju ostalima da na ispitu o ovim situacijama treba razmisliti oslanjajući se na sopstveno iskustvo su sasvim u pravu i šalju dobru poruku ostalima.

Zapravo, rešavanje pedagoških situacija se ne može naučiti poput neke lekcije iz udžbenika jer za njihovo uspešno rešavanje potrebno je iskustvo rada u školi , teorijsko znanje, veštine u rešavanju raznovrsnih školskih situacija i problema (što zavisi od godina iskustva) , poznavanje zakonskih propisa i školske dokumentacije. Sve ovo ispitna komisija ima u vidu, posebno kada su u pitanju kandidati koji posle obavljenog pripravničkog staža nisu uspeli da nađu posao u struci, tako da se rešavanje konkretne pedagoške situacije svodi na razgovor o čemu sve on kao prosvetni radnik treba da razmišlja tražeći rešenje.

Na taj način kandidat pokazuje svoje znanje, vrednosne stavove i potrebne veštine za rešavanje date situacije – npr. veštinu komunikacije, empatije, timskog rada, saradnje sa drugima, uvažavanje različitosti, stav prema nasilju, poznavanje propisa u obrazovanju, metodike nastave/rada s decom, razvoja učenika, dečijih prava i odgovornosti. Širok je spektar znanja, veština i vrednosnih stavova za koje se očekuje da ih prosvetni radnici poseduju (propisane kompetencije nastavnika i vaspitača).

Imajući u vidu da se na ispitu očekuje promišljanje o najboljem rešenju date pedagoške situacije, pri čemu većina ispitivača kroz razgovor podstiče kandidata dodatnim pitanjima i objašnjenjima, nema razloga za preveliki stres koji može da blokira dobro razmišljanje kandidata u tom trenutku.

 

Mirsada Topalović, psiholog