Tuča medju učenicima kao primer pedagoške situacije na ispitu za licencu.

Pedagoškim situacijama je obuhvaćena celokupna problematika školskog života, tako da je lista situacija koje kandidati rešavaju na ispitu  za licencu raznovrsna i uglavnom obuhvata :

  • vrednovanje obrazovno-vaspitnog rada (npr. samovrednovanje, ocenjivanje učenika, vrednovanje postignuća dece…)
  • poznavanje i praćenje razvoja dece/učenika
  • saradnju sa kolegama, porodicom i lokalnom zajednicom
  • rad sa učenicima sa smetnjama u razvoju i talentovanim učenicima
  • rad u timu i timski rad
  • rešavanje problema nasilja u vaspitno-obrazovnim ustanovama
  • rešavanje disciplinskih problema
  • pružanje podrške učenicima/deci
  • kulturu ponašanja svih aktera u školi…

U preporučenoj literaturi koja se navodi u Pravilniku o dozvoli za rad nastavnika, vaspitača i stručnih saradnika se  prepoznaju teme navedenih kategorija. Svakako da kandidati koji pripremaju ispit neće biti u mogućnosti da pronađu i pročitaju sve navedene naslove knjiga i članaka pre ispita, ali je poželjno da tokom svog rada imaju u vidu ovu literaturu. Ispitivači, pored toga što zahtevaju odgovore na postavljena pitanja, kandidate upućuju na izvore koji će im pomoći u daljem radu prilikom reševanja problema iz školskog života.

Na ispitu se od kandidata očekuje da navedu precizne i konkretne korake u rešavanju situacije koju su dobili, baš kao što je nedavno jedan kolega podelio svoje iskustvo sa polaganja ispita, navodeći:   “… što se pedagoških situacija tiče nije bilo svejedno, jer vaš odgovor mora biti precizan sa navedenim koracima delovanja…”

Preciznost u navođenju koraka koji se preduzimaju u rešavanju neke pedagoške dileme ili problema je veoma važna, jer od toga zavisi da li će se naći pravo rešenje. Važno je pronaći adekvatan prvi korak koji otvara put ka ostalim koracima, razmisliti o tome ko nam sve može pomoći, kome se obratiti za pomoć ukoliko nam je potrebna.

Navešću primer o konkretnim koracima u rešavanju neke od situacija iz oblasti vršnjačkog nasilja.

Primer:   Dva učenika su se potukla u učionici, ili u dvorištu i nastavnik je naišao u tom trenutku i sve to video.

Prvi korak koji nastavnik preduzima se odnosi na njegovo reagovanje u smislu stavljanja pod kontrolu  situacije, tj. pokušaja da razdvoji učenike koji se tuku. Ukoliko proceni da je veoma opasno po njega da se direktno meša (u pitanju je oružje, mogućnost da bude fizički povređen), poslaće dva učenika da traže pomoć od strane nekog zaposlenog u školi – slobodan nastavnik, stručni saradnik, direktor, odeljenski starešina, dežurni nastavnik, u zavisnosti kada i gde se nasilje događa (u učionici za vreme časa ili u hodniku, dvorištu za vreme odmora).

Sledeći korak je da proceni da li ima povređenih u tuči i da li je neophodna medicinska pomoć, poziva hitnu pomoć (ili zadužuje da to radi neko drugi) ako je potrebno, brine o povređenom učeniku dok ne stigne pozvana hitna služba, prati celokupnu situaciju i umiruje ostale učenike (skoro uvek ima posmatrača).

Treći korak. Posle smirivanja situacije u obavezi je da slučaj prijavi odeljenjskom starešini koji dalje preduzima potrebne korake:

  • obaveštava roditelje učenika koji su se potukli,
  • u saradnji sa stručnim saradnicima prikuplja sve potrebne podatke za analizu događaja i preduzimanja potrebnih mera,
  • prijavljuje slučaj Timu za zaštitu učenika od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja,
  • učestvuje u izradi i realizaciji plana zaštite učenika i sprovođenju izrečenih vaspitnih mera (tuča se najčešće procenjuje kao treći nivo nasilja).

Ukoliko je nastavnik koji je video tuču odeljenjski starešina učenika koji se tuku, tada su navedeni koraci njegova obaveza.

Četvrti korak: planiranje prevencije

Kako nastavnik koji je video i prijavio tuču između učenika može da doprinese prevenciji vršnjačkog nasilja?  Ukoliko predaje u tom odeljenju (tim odeljenjima), kroz prikladne sadržaje svog predmeta, može da organizuje aktivnosti na času kojima se šalju poruke o nenasilju, toleranciji, konstruktivnoj komunikaciji i sl. Takođe, veliki je spektar ovakvih mogućnosti kroz sadržaje vannastavnih aktivnosti (odeljenski sastanak, sekcije…).

Prevencija je veoma važan korak koji se očekuje od nastavnika u suzbijanju vršnjačkog nasilja.

Da bi data pedagoška situacija bila uspešno rešena kandidat koji polaže ispit treba da poznaje primenu Pravilnika o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje u kojem su navedene sve

  • procedure,
  • vrste i nivoi nasilja,
  • rad tima za zaštitu,
  • preventivne i interventne aktivnosti,
  • odgovornosti svih aktera,
  • dokumentovanje, prikupljanje podataka i ostalo.

Ispitivač može da dotakne svaku od ovih tema tokom razgovora o datoj pedagoškoj situaciji.

Ukoliko kandidati nisu sigurni u primenu neke od pomenutih procedura, ispitivači će svakako da im pomognu i objasne, tako da rešavanje pedagoških situacija nije samo ispit, već i korisno učenje na ispitu.

Mirsada  Topalović, psiholog