All posts by Emil Vlajić

About Emil Vlajić

Lekar po profesiji. Zanimanja uglavnom u oblasti kulture i obrazovanja. Hobi mnogi, različiti, promenljivi. Sportovi vezani za vetar i vodu, ranije. Sada rekreacija. Fotografija.

Sinšina utakmica

(Priča oca jednog učenika sa posebnim potrebama)

“Ako nije ometena spoljašnjim uticajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može da nauči sve one stvari koje mogu druga deca. Nije u stanju da razume i uradi sve ono što i njegovi vršnjaci. Gde je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?”

“Verujem da se, kada telesno i umno invalidno dete, poput mog Siniše, dođe na svet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dete”.

boy-coloring-pages-3Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gde su neki dečaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali fudbal.
Siniša je upitao oca:
“Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram sa njima?”
Sinisin otac je znao da većina dečaka ne bi želela da neko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osećaj pripadnosti i samopouzdanja, uverenje da od društva biva prihvaćen uprkos svom invaliditetu.
Sinišin otac je prišao jednom od dečaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) da li bi i Siniša mogao da zaigra sa njima.
Momčić se u neverici okrenuo prema igralištu i rekao:
“Znate šta, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, …, može da igra za našu ekipu, pokušaćemo da ga postavimo na poziciju levog beka”.
Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmehom obukao dres svog tima.
Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osećajem narastajuće topline u grudima.
Dečaci su mogli jasno da vide i osete sreću ovog čoveka, ganutog oca koji radosno gleda kako njegov sin biva priman u njihov tim.
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvek gubila sa dva gola razlike.
Siniša je pokrivao levu stranu polovine terena.
Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmeh od uva do uva, dok mu je otac mahao sa tribine.
boy-coloring-pages-4 (1)U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 !
Sada, sa jednim golom u minusu, smešila im se prilika za eventualno izjednačenje u zaustavnom vremenu od 5 minuta.
I zaista, dosudjen je penal za Sinišin tim i dečaci su stali da se pogadjaju ko će ga izvesti.
Pade ideja da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?
Na opšte iznenađenje – Siniši je ipak data lopta !
Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni umeo pravilno da šutira, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.
Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svesno reskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio da se baci u pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.
Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i … traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi.
Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično rešena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići
Medjutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:
“Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i ćušni je u mrežu !!!
Nikada pre u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao, uspeo je, na jedvite jade, da stigne do nje pre nego što je završila u gol-autu.
Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi šta će dalje
Svi graknuše: “Šutni je, šutni je u gol !!!
Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom delirijumu, magnovenju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i … i smestio je u mrežu !!!
Muk, … , a onda provala … prasak – svi skočiše:
“Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!”
Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi saigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasao svoj tim od poraza.
“Tog dana …”, okončavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu se suze kotrljale niz lice, “… dečaci obeju ekipa doneli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svet”.
Siniša nije preživeo do sledećeg leta.
Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presrećan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga plačući od sreće!

Continue reading Sinšina utakmica

Koliko je veličina mozga zaista važna?

Šta mislite, ko ima najveći broj neurona u odnosu na broj ostalih ćelija u celom organizmu?

Mali valjkasti crv (nematodes), dug jedva jedan milimetar sa elegantnim imenom C.Elegans (Caenorhabditis elegans). Jedna trećina svih ćelija u tom malom organizmu čine nervne ćelije. Od ukupno 959 ćelija, 303 jesu neuroni.

C.Elegans

Najveći mozak od svih živih vrsta ima  kit ulješura. Mozak  ovog kita je težak 7 kilograma i teži je od mozga njaveće životinje, plavog kita. Slon, najveća suvozemna životinja ima mozak težine 4 kilograma i 780 grama, ali njegov mozak  čini samo 0,1 procenat njegove telesne težine.

Kit ulješura 

brain-stormGde se nalazi ljudski mozak izmedju ovih ekstrema?

Težinom od 1350 grama prosečni ljudski mozak čini 2% težine tela. Ljudski mozak ima 85 milijardi neurona  (Pakkenberg and Gundersen, 1997).  Od toga, 12 do 15 milijardi su u velikom mozgu, 70 miljardi u malom mozgu a manje od jedne milijarde neurona se nalaze u moždanom stablu i kičmenoj moždini.

Novija istraživanja pokazuju da ima izmedju 21 do 26 milijardi neurona u kori velikog mozga (Pelvig et al., 2008 ), 101 milijarda u malom mozgu (Andersen et al., 1992 ), tako da ukupan broj neurona u ljudskom mozgu prelazi broj od 120 milijardi. (120 000 000 000 000).

Neuroni su pohlepne ćelije. Kod čoveka koji se odmara, mozak koristi 18% procenta kiseonika iako čini samo 2% ukupne težine. Od toga 6% kiseonika koristi bela masa, a 94% siva moždana masa.

Jedan neuron ima izmedju 100 i 1000 sinapsi (veza sa drugim neuronima), tako da se procenjuje da ovih funkcionalnih veza izmedju neurona u ljudskom mozgu ima 15 kvadriliona (15.000.000.000.000.000 tj. 15*1015).

Uzimajući činjenicu da su sinapse dimamična kategorija, da se neprestano  stvaraju i nestaju tokom razvoja i učenja, slobodno se može reći:


opte_internetljudski mozak je najsloženija struktura u čitavom univerzumu. 

Nesejet

nesejet 3U papirusu Starog Egipta “Ebers” sa početka 17-te dinastije  (1650-1570 pre Nove Ere) opisuju se simtoimi i lečenje bolesti «nesejet». Pozicija u papirusu, simptomi koji su opisani  i mere lečenja ove bolesti nedvosmisleno ukazuju na epilepsiju. (* Schneble, 2003)

Pogledajte video

U hijeroglifskom pismu Starog Egipta bilo je uobičajeno da glavna reč bude uokvirena nemim hijeroglifima, koji bliže odredjuju samu reč. Ovi dodatni znaci tumače, može se reći uramljuju reč, naglašavaju je i daju joj specifičan  karakter.

U naziv (nesejet – epilepsija) su uključena dva nema hijeroglifa:  “kobra” na početku i “čovek sa štapom” na kraju reči.

Uvodni, nemi hijeroglif «kobra» pruža karater reči koja sledi (nesejet, epilepsija) i identifikuje je kao manifestaciju bogova. Ovo znači da su Egipćani iz tog vremena smatrali  epilepsiju kao znak poslat od bogova, samim tim vrlo opasnu bolest.

Drugi nemi hijeroglif na kraju reči, «čovek sa štapom» predstavlja neprijatelja, opasnost, smrt. Na ovaj način se epilepsija opisuje kao po život opasna bolest.

nesejet

 

Zvučni  hijeroglifi:

  • Voda:                        N
  • Bala tkanine:        S
  • Dva lista trske:     J
  • Vekna hleba:        T

Bezvučni hijeroglifi:

  • Kobra:  “dolazi od bogova”
  • Čovek sa štapom: “opasnost”

Da bi se pročitalo ime NSJT, potrebno je izmedju svakog suglasnika umetnuti “e”. Tako se dobije NESEJET, staroegipatsko ime za epilepsiju.

 

nesejet

 

(*) H. Schneble, Krankheit der ungezählten Namen, Huber-Verlag Bern, 1987, p. 9-11

 

Dete sa epilepsijom u školi

nesejet 3Seminar “Dete sa epilepsijom u školi” je akreditovan.

Programa stalnog stručnog usavršavanja nastavnika vaspitača i stručnih saradnika za školsku 2016/2017 i 2017/2018 godinu

pod nazivom

“Dete sa epilepsijom u školi”

Odobren je odlukom direktora zavoda za unapredjenje obrazovanja i vaspitanja,  Provf Dr Zorana Avramovića

pod brojem 570-188/2016. od 18.4.2016. godine.

Najsloženija struktura u univerzumu

Ljudski mozakj je najsloženija struktura u univerzumu

ljudski mozak
Najsloženija struktura u univerzumu

 

“Svaki majmun može da dohvati bananu, ali samo čovek može da posegne za zvezdama. Majmun živi, hrani se, razmnožava, i umire u šumi – kraj priče. Čovek piše, istražuje, stvara i postavlja pitanja. Rastavljamo gene, razbijamo atome, lansiramo rakete. Gledamo gore pravo u Veliki Prasak i duboko dole u cifre broja Pi. Najznačajunije od svega, gledamo unutra, u deliće koji čine zagonetku našeg sopstvenog mozga. To čini um neverovatnim. Teško je shvatljivo da želatinozna masa, teška tek nešto više od kilograma, i koja gotovo staje na dlan može da zamisli andjele, razmišlja o značenju beskonačnosti i da postavlja pitanja o sopstvenom postojanju u kosmosu…” ( Ramachandran, “The Tell-Tale Brain”, 2010.)

Najbolji poster – “on line” glasanje

Završeno je “on line” glasanje za najbolji poster na smotri “Hranimo se zdravo 2016.”

Zahvaljujemo se svima vama koji ste glasali. Evo tri  najbolja postera po Vašem mišljenju:

Najveći broj vaših glasova dobio je poster broj 7: “Jedi zdravo, budi zdrav ” Tim Spanaćkovići, (II razred), mentor: Selena Avramović, OŠ Desanka Maksimović, Zaječar

7 Jedi zdravo - budi zdrav

Drugi po broju vaših glasova je poster 22: “Anoreksija” Tim: Jagode, (VII razred),  Mentor: Gordana Ilić, OŠ Mitropolit Mihailo, Sokobanja

22 _Anoreksija

Zatim sledi poster br  31: “More zdrave hrane” Mentor: Braniša Đorđević, (VI razred), OŠ Desanka Maksimović, Zaječar

31

 

 

Galerija slika 4: Dodela nagrada

Najbolji poster na smotri “Hranimo se zdravo 2016.” odredjeni su odlukama žirija. Žiri je imao jasno odredjene kriterijume za ocenjivanje svih postera, a ipak težak zadatak.  Dodeljene su po jedna nagrada za najbolji poster u kategorijama “Predškolci”, “Viši razredi” i “Srednjoškolci” i dve nagrade u kateroriji “Niži razredi”

Žiri su činili:  istoričar umetnosti – kulturolog,  dijzajner, akademski slikar, endokrinolog, Web- dizajner, vaspitač. Pogledajte imena članova žirija.

Odluka žirija je saopštena na kraju smotre. Dodeljene su prigodne nagrade.

Kategorija “Predškolci”

“Praznik zdravlja”, Tim: Kolo sreće

2 DSC_0328
Osnovna škola Vuk Karadžić, Veliki Izvor
1 DSC_0326
Mentor: Daniela Pataki

 Kategorija “Niži razredi”

“Hranimo se zdravo”, Tim: Rumene jabučice

4 DSC_0269
Osnovna škola Djura Jakšić, Zaječar
3 DSC_0329
Mentor Goran Pejčić

Kategorija “Niži razredi”

“Zdrava hrana”, Tim: odeljenje 3/1

5 DSC_0333
Osnovna škola “Dimitrije Todorović Kaplar”, Knjaževac
7 DSC_0342
Mentor: Biljana Simić

Kategorija “Viši razredi”

“More zdrave hrane”,  Odeljenje 6/3

9 DSC_0300
Odeljenje 6/3, Desanka Maksimović, Zaječar
8 DSC_0334
Mentor: Braniša Đorđević

 Kategorija “Srednjoškolci”

“Hranimo se zdravo”, Tim: EKO-GIM

11 DSC_0277
Gimnazija, Knjaževac, Mentor: Jagoda Nakić
10 DSC_0336
Organizator, predsednik žirija i vodđa tima