Dva minuta kreativnosti

Profesor Aleksandar, Aca, Vlajić, je u Kragujevačkoj gimnaziji predavao matematiku i fiziku kao suplent u početku, kasnije kao profesor. Njegova karijera je trajala 16 godina.
Bio je strog i zahtevao je od učenika mnogo. Dovoljno je bilo da se čuje njegovo ime, pa da, ne samo u učionici, već i u hodniku zavlada tišina. Nije praštao, umeo je da kazni nemirne učenike, ali je posebno voleo vredne i vragolaste, pošto je i sam voleo da se našali. Uživao je nepodeljenu ljubav svojih učenika.
Sa kolegama je bio druželjubiv i veseo. Svi su ga poštovali i voleli. Imao je razumevanja za svakoga…
Profesor Vlajić sa svojim razredom i direktorom gimnazije na času matematike.
„… 18.10.1941. godine došla su kući dvojica gestapovaca sa ceduljom na kojoj je bilo napisano njegovo ime i prezime. Odveli su ga u topovske šupe. Sutradan uveče, posle policijskog časa, streljali su ga sa celom grupom…“ (reči supruge, Mare Vlajić)

Tekst iz knjige „Cvet koji ne vene“, Kragujevac, 1981 (Sećanja preživelih učenika i profesora na svoje školske drugove i profesore streljane od strane fašista u Šumaricama 21. oktobra 1941. godine.)

U obrazovnom sistemu se mogu prepoznati dva tipa učitelja: Reproduktivni i Kreativni
Evo odlika jednog i drugog tipa učitelja.
Reproduktivni učitelj |
Kreativni učitelj |
| Rado koristi gotove nastavne materijale i gotove pripreme za rad u razredu. | Na svaki čas dolazi sa novim scenarijem i novim nastavnim materijalima. |
| Oslanja se na udžbenike u kojima je ponuđen gotov scenaro za „obradu” novih sadržaja. | Umesto udžbenika koristi naučno-popularne i umetničke tekstove. |
| Misli da mu je stečena diploma dovoljna za ceo radni vek | Stalno uči (formalno i neformalno). |
| Nikada nije prikazao neki svoj radni rezultat, a one koji to rade naziva „karijeristima”. | Prikazuje vlastite metode, pripreme, didaktičke materijale na stručnim skupovima. |
| Nikad nije napisao niti objavio stručni tekst, a o onima koji to čine nema „visoko” mišljenje. | Objavljuje stručne tekstove u časopisima ili na internetu. |
| Godinama koristi iste modele nastavnih aktivnosti. | Proverava vlastite ideje. |
| Nema nove ideje i nikad se ne pita može li se nešto raditi drugačije. | Uvek ima nove ideje za zajedničke aktivnosti s učenicima. |
| Ako i sazna za neku novu ideju traži što jednostavniji recept za njeno ostvarenje. | Svaku tuđu ideju menja i obogaćuje. |
| Ništa ga ne zanima osim obaveznog nastavnog plana i programa. | Znatiželjan je – sve ga zanima, ima širok spektar interesovanja. |
| Ne zna da na Internetu postoje mnoge stranice sa produktima kreativnih kolega. | Istražuje tuđe ideje na internetu. |
| Godinama nije pročitao neku novu stručnu ili naučnu knjigu. | Čita najnovije knjige iz metodike, pedagogije i psihologije. |
| Godinama nije prelistao neki stručni ili naučni časopis. | Prati stručne i naučne tekstove u časopisima. |
| Godinama koristi iste pripreme bez obzira na strukturu učenika u razredu. | Prilagođava pripreme časa konkretnim učenicima. |
| Ne zanima ga nikakva saradnja s drugim kolegama, a na stručne susrete ide samo zato što mora. | Sarađuje s drugim kreativnim kolegama, pravi povoljnu atmosferu za učenje u školi. |
| Primenjuje frontalnu nastavu. | Primenjuje aktivne oblike učenja. |
(https://bib.irb.hr/datoteka/679399.Diplomski_rad-Andrea_Ivoevi.pdf)
Učiteljski maturanti 1943/44 god. u Negotinu.
Na fotografiji je mladi učitelj, Borislav Gojić sa svojim drugaricam i drugovima. Ponosni razredni starešina sa generacijom koju je uspešno vodio tokom 4 godine. Na poleđini fotografije učiteljskim rukopisom osnovni podaci o fotografiji. Sa ponosom napisano “dipl. učitelj”.
Četvrti razred učiteljske škole u Negotinu, 1942/43 god. Na izletu.
Generacije koje su stasale posle rata (mislim posle II svetskog rata) o ratnim godinama su sticale predstavu iz udžbenika, a zna se da su istoriju pisali pobednici. Tek u skorije vreme ta istorija se osvetljava i sa druge strane. Ali su te ratne godine, iz posleratne perspektive, ostale mračne, strašne, pune patnje i strahota. Nekako ostaje izvan fokusa da je i u tim godinama neko rastao, stasavao, imao školske dane, i po Brankovim rečima, živeo “najlepše školsko doba”.
Učenici IV godine učiteljske škole u Negotinu sa svojim profesorom na izletu na ovoj fotografiji odaju kompaktnost odeljenja, bliskost koju samo mladi ljudi koji se spremaju da udju u život mogu osećati medjusobno, sa njihovih lica se naslućuje energija i polet. Mnogi od ovih mladih ljudi su kroz svoju profesionalnu karijeru dali doprinos obrazovanju u Timočkoj krajni narednih 30-tak godina.
Vlasnik slike, Borivoje Gojić, je svoj randi vek proveo u obrazovanju. Bio je nastavnik u Osnovnoj školi u Brestovcu, direktor u osnovnoj školi u Rgotini, i nastavnik do odlaska u penziju u školi u Vražogrncu.
“Svojina Borivoja Gojića iz Vražogrnca”
Zahvaljujem se Svetlani Nikolić na slici i pratećim podacima.
Učenici ispred škole u Malom Izvoru, 1937. godine
“..Godine 1900. je počela sa radom škola u Malom Izvoru, posle podizanja odgovarajuće školske zgrade. Ministarstvo prosvete je za prvog učitelja ove šlkiole postavilo Mihaila V. Mihailovića, koga je ubrzo zamenio Dušan Klajić….U periodu izmedju 1930 i 1940 godine, škola u Malom Izvoru imala je dva učitelja i izmedju 70 i 100 učenika..” navodi se umonografiji “Osnovna škola u Grljanju” iz 1982 godine, urednika Tomislabva Mijovića.
Na ovoj slici se može izbrojati oko 130 učenika. U pozadini je školska zgrada, koja je i danas u upotrebi, s tim što danas ima jednu učiteljicu i 7 đaka.