Medicina u umetnosti

Share

Simpozijum koji povezuje medicinu i umetnost


Čovek

Čovek ne prestaje da fascinira čoveka. Svakog trenutka nebrojano ljudi razmišlja o čoveku. Razmišlja o srcu, o očima, o mozgu i mislima. Mnogima ove misli prolete kroz um dok šetaju ulicama grada ili su obuzeti prvim osmehom deteta u kolevci. Neko razmišlja o svom kažiprstu dok je neko udubljen u tuđe oči. Svako ponekad razmišlja o čoveku. Poneko razmišlja o čoveku koji neprestano razmišlja o čoveku. Osluškuje tuđa osluškivanja, trudi se da prodre u bit čoveka koji istog trenutka spašava čoveka. Razmišlja o njegovim razmišljanjima, razmišlja o čoveku čiji je život prepušten drugome i želi svima da prikaže oba čoveka. Umetnošću kazuje priču onoga koji leči, patnju onoga koji boluje. Vekovima je ovaj svet intrigirao umentika, pozivao ga u svoje tajne odaje. Svojom kičicom i perom oslikavao je ljudske živote u najranjivijim trenucima okovane bolom, strahom, neizvesnošću. Pomaže nam da shvatimo o čemu razmišljaju, čega se boje. Prikazuje nam nevidljive misli, nečujne reči, neizrečene poglede. Dočarava nam svet u kome i sami živimo, a koji tako malo poznajemo. Upoznaje nas sa ljudima sa kojima se svakodnevno susrećemo, a retko zapitamo koju priču krije zabrinuti pogled i užurban korak. Upoznaje nas sa onima koji su nam najbliži i sa potpunim strancima. Podstiče nas na razmišljanje o čoveku. Udubljen u umetničko delo koje kazuje priču o lekaru, pacijentu, priču o čeveku, poneko mislima odluta u svet stvaraoca. Opčinjen umetnošću, zaintrigiran medicinom oseti polet koji mora podeliti sa svetom. Podeliti svoju očaranost umetničkim delom sa svetom postaje umetnost sama po sebi. Želja da prepoznamo same sebe, svoje bližnje u umeničkom delu povezuje nas i pomaže nam da se međusobno bolje razumemo.

Ada Vlajić, Istoričar umetnosti (2014.)

(Tekst programa prvog sipozijuma “Medicina u umetnosti”)